

Britko pero ili bolje rečeno, bodlja kragujevačke satire, sledbenik Radoja Domanovića i prethodnik, možda i učitelj, Milovana Ilića Minimaksa, Ljubiša Manojlović, zaslužio je sećanje i posthumnu promociju svojih “Novih filipika“ u prisustvi naslednika u još uvek živom “Ježu“ i poštovalaca njegovog novinarskog i spisateljskog rada.
“Jež“, koga su šišali i u vreme njegovog urednikovanja predstavili su urednici Radivoje Bojičić i Duško Petrović, a tu je bio i Ljubišin prijatelj i sradnik Bora Oljačić, tako da je kroz autentična svedočanstva osvetljeno jedno vreme kada je, kao i svim režimima, od kako je sveta i veka, “satira satirana, a humor umaran“!
“Veče smeha zbog koga može da se i plače“ pripremili su i organizovali Velja Marković i Mića Miloradović. Da se ne zaboravi njen deda pomogla je i unuka Maja Manojlović koja je čitala odlomke iz tek izasle knjige “Nove filipike“, koju je prema želji Ljubišne supruge Dušce, priredio njegov sin Vlada.
I dok se smešak, ponekad kiselkast, ogledao na licima prisutnih, nametalo se pitanje: “Da li se istorija uvek ponavlja“?